Povijest župe
Da bismo bolje upoznali ovu župu i ovo mjesto moramo poći malo u povijest ovih prostora. Prostori doline Neretve spominju se u brojnim povijesnim knjigama kad se govori o Humskoj Zemlji, odnosno srednjovjekovnom Zahumlju. Već u 10. st. o oblasti Zahumlju piše Konstantin Porfirogenet u svom djelu “De administrando Imperio” – pod naslovom “O Zahumljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju” (glava 33.). Kad govori o župama (zapravo o teritorijalno-upravnim jedinicama koje su imale svoje prirodne granice, a prostorno nisu velike i obično su zapremale dolinu i kotlinu rijeke) on na prostorima Humske zemlje spominje Dalen u oblasti Paganije ili Neretljanske oblasti (kako spominje mr. Marijan Sivrić u zborniku “Povijest hrvatskog Počitelja” u članku “Srednjovjekovna humska župa Luka”). U ovom Dalenu neki vide prethodnicu župe Luka iz 12. st., te da se njen ostatak sačuvao u imenu sela Doljani.
Prostori od Krupe, pa uzvodno uz Neretvu ispred sadašnjih Višića bili su u sklopu velike luke – pristaništa – trgovišta s obje strane Neretve a zvalo se Neretva (Driva), kasnije Gabela. Ovo trgovište postojalo je u 12., a vjerojatno i u 11. st.
U naselju Nekranj na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali Krupe (gdje je danas smješteno groblje i kapelica sv. Ante…) spominje se carinarnica 1405. god., a prvi puta se spominje već 1397. god.; mjesto Višići s lukom i carinom se spominje 1408. god. U starim spisima spominju se i mjesta Nerezi (1428.), Loznica (prvi se put spominje 1189. god. u darovnici humskog kneza Miroslava). U povijesnim knjigama spominje se selo Gnjilišta 1465. god.
Kad se pogleda u brojne spise koji govore o vjerskoj pripadnosti pučanstva ovih prostora onda se može govoriti isključivo o katoličkoj pripadnosti od najstarijih vremena. Pravoslavlje nije nikada u srednjem vijeku steklo uporište u ovom kraju, čak ni u bližem susjedstvu. Pravoslavni manastiri u Hercegovini: Tvrdoš, Zavala, Dobričevo i Žitomislić nastali su dolaskom Turaka u 16. st.!
Svi nam ovi podaci govore o tome da su ovi krajevi od najstarijih vremena bili hrvatski i katolički. Ali zbog položaja, ljepote i plodnosti uvijek su bili meta tuđih posezanja. I nikakvo čudo što su stalno bili na vjetrometini povijesnih zbivanja: rasta – procvata, razaranja i propadanja i ponovnog rasta i procvata. Tako je to sve do danas.
U crkvenom pogledu područje župe Dračevo pripadalo je prastaroj župi Dobranje (a još prije Zažablju). Jedno vrijeme tijekom 17. st. nalazila se u sastavu makarske biskupije, a kad je osnovana župa u Dubravama bila je u njezinim granicama.
Godine 1874. osnovana je za područje od Hotnja do Sjekosa i Doljani, od župe Dubrave i župe Hrasno posebna župa koja je dobila ime Gabela. (Nasuprot nje, s onu stranu Neretve, nalazila se također župa s imenom Stara Gabela.) Sjedište naše osnovane župe Gabela bilo je samo godinu dana u Doljanima. Kad je oko 19. lipnja 1875. na Krupi započeo veliki Hercegovački ustanak ratni vihor je zahvatio i selo Doljani koje je bilo spaljeno, a župnik i vjerni puk su izbjegli. Župnik se kasnije nastanio u Staroj Gabeli i odatle je pastorizirao prostore svoje župe. Ali vidjelo se da to nije rješenje pa je župnik 1876. god. prešao u selo Čeljevo gdje je stanovao u iznajmljenoj kući. Tad je župa uz ime Gabela dobila ime Čeljevo, ali sve je to bilo kratkotrajno. Ubrzo nakon Hercegovačkog ustanka sjedište župe prešlo je u selo Klepci, pa je tako i župa dobila ime Klepci. Tu je najprije podignuta župna kuća, a misa se slavila po kapelicama u župi. Od 8. travnja 1928. do 1. svibnja 1942. župnik je pokojni don Ilija Tomas, koji je ovdje došao s Trebinje. Inače, mučenik pok. don Ilija Tomas bio je nakon studija teologije kapelan don Marku Zovki u Ravnome od 5. srpnja 1925. do 2. studenog 1926. Tad je otišao za župnika na Trebinju, a s Trebinje je došao u Klepca. Don Ilija je od 1928. do 1938. god. sagradio crkvu (na temeljima stare crkve iz 1881.) i župni stan. Crkva je blagoslovljena na čast Imena Marijina 1938. god.
-Drugi svjetski rat donio je brojne poteškoće: župnika don Iliju četnici su uhapsili, teško mučili i na kraju ubili; vjernici su izbjegli ispred četnika u susjedna mjesta preko Neretve, a onda mnogi još dalje u zapadnu Hercegovinu i po Hrvatskoj, a na kraju sve do austrijske granice. Župska crkva i kuća su spaljeni. U II. svjetskom ratu iz sadašnje župe Dračevo poginulo je i od posljedica rata umrlo 272 osobe. Većina od njih izgubila je svoj život na “Križnom putu” Hrvatskog naroda u proljeće i ljeto 1945. god. (Posmrtni ostaci pok. klepačkog župnika don Ilije Tomasa prenešeni iz gradskog groblja u Čapljini u grobnicu – sarkofag koji je podignut njemu u čast u Klepcima 26. travnja 2002. god. – a to je obilježeno svečanom sv. misom 28. travnja 2002. koju je predvodio mjesni biskup msgr. dr. Ratko Perić s kojim je koncelebriralo pedesetak svećenika…).
Župa je nanovo zaživjela 1951. god. kad je župnik Gabele don Aleksandar Boras počeo pastorizirati župu i voditi Matične knjige župe Klepci, a od rata pa do tada duhovnu brigu o vjernicima vodili su svećenici iz Metkovića i Čapljine. Mons. don Andrija Majić, zamjenik biskupa dr. Petra Čule kojega su komunisti poslije Drugog svjetskog rata osudili na 11 godina i 6 mjeseci zatvoru, poslao je u rujnu 1953. god. u župu mladog svećenika don Jakova Bagarića koji se svim silama dao na duhovnu i materijalnu obnovu župe. Stanovao je u Dračevu, a misio je u crkvi sv. Nikole u groblju u Dračevu i još u nerazorenoj staroj crkvi Imena Marijina u Klepcima i po ostalim kapelicama u župi. Komunističke vlasti dugo vremena nisu željele dati dozvolu za gradnju Župnog stana i župne crkve. Tek šezdesetih godina 20. st. dobivena je dozvola za gradnju župnog stana, ali na ime “obiteljskog stana” i to na brežuljku blizu ondašnje željezničke stanice “Krupa”. Za crkvu je bilo još teže dobiti dozvolu. Nakon što su komunističke vlasti 1966. god. srušile staru crkvu Imena Marijina u Klepcima i dio njezina materijala odvezli u nasip za izgradnju magistralnog puta Čapljina – Metković dobivena je dozvola za izgradnju župne crkve u Dračevu. (Temelji su joj izliveni prije magistralnog puta, pa su ostali niži od magistralnog puta.) Sagrađena je 1970. god. Od tada se župa zove “Župa Dračevo” i od tada, svetkovinu Uznesenja BDM, slavi kao svoju Zaštitnicu.
Dok se crkva gradila župa je brojala 3550 duša u 750 obitelji. U tijeku gradnje od župe Klepci – Dračevo odvojena su sela Hotanj i Počitelj i 1969. god. pripojena osnovanoj župi Domanovići, a 1974. god. osnovana je župa Čeljevo i njoj su pripala sela: Tasovčići, Gnjilišta i Čeljevo, pa i sami Klepci i Loznica u kojima tada nije bilo Hrvata, osim jedne obitelji u Klepcima. Župi Dračevo ostala su sela: Višići, Dračevo, Doljani i Sjekose.
U župi Dračevo od 1951. god. do sada djelovalo je 29 svećenika. Od toga dva upravitelja župe: don Aleksandar Boras i don Jakov Bagarić; pet župnika don Srećko Čulina, don Jozo Ančić, don Đuro Bender, din Ivan Kordić, don Ivica Boras i sadašnji don Vinko Raguž. Njima su u duhovnom i materijalnom radu u župi pomagali 22 svećenika – župna vikara.
Crkveni objekti na terenu župe:
1. Župna crkva: CRKVA UZNESENJA BDM DRAČEVO, sagrađena je 1967.-1970. god. (prema nacrtu fra Pija Nuića)
2. Župni stan: Sagrađen je od 1962. do 1967. god. kada je za Božić useljeno u njega.
Dijelovi župnog stana obnovljeni su 2000./2001. god.
3. Vjeronaučna dvorana: Sagrađena je u sklopu župnog stana. Bila je kapela – crkva.
Fotogalerija
