Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 5. veljače 2023., pod naslovom Zaštita života i pravo na život od samog začeća do biološke smrti.
Ljudsko dostojanstvo pripada svim ljudima i cijelom čovječanstvu. Ljudska osoba kao nosilac ljudskog dostojanstva ujedno je i nosilac neotuđivih ljudskih prava. Ljudsko je dostojanstvo univerzalno, što znači da pripada svakom čovjeku pojedincu bez iznimke. To dostojanstvo vrijedi bezuvjetno, ne može se ni steći ni izgubiti. Ono je stoga nepovredivo…
Ključni poticaj pritom je dala filozofija Immanuela Kanta. Za Kanta je ljudsko dostojanstvo utemeljeno u čovjekovoj moralnoj naravi. On, naime, strogo razlikuje dostojanstvo (Würde) i cijenu (Preis) te tako suprotstavlja bezuvjetnu vrijednost dostojanstva svakoj relativizaciji. Već je Kant govorio o svetosti osobe. Povijest pojma ljudskog dostojanstva već kod Émilea Durkheima postaje ishodištem novoga promatranja čovjeka. Tako je povijest ljudskog dostojanstva ujedno povijest socijalnih i kulturnih procesa, u kojima se osobi jednostavno, svakom čovjeku i svim ljudima, pripisuje najviša vrijednost, pa se može govoriti o svetosti osobe.
Hans Joas tvrdi da je bolje govoriti o svetosti osobe nego o svetosti individuuma kako bi se izbjeglo egocentrično sakraliziranje individuuma, a time i narcistička nesposobnost za čovjekovu komunikaciju s drugima. Treba reći da individuum ne može dobiti svetost od samoga sebe, nego od Onoga koji je apsolutno svet. U suvremenom zapadnom svijetu vlada destruktivni individualizam, a ne onaj koji je sposoban za komunikaciju s drugima, odnosno za društvenu integraciju.
Kad je riječ o jednakom dostojanstvu svih ljudi (zdravih i bolesnih, bogatih i siromašnih, živih i mrtvih, nerođenih i rođenih), treba reći da je dostojanstvo tijesno povezano s moralnim univerzalizmom. Nerođeno (začeto) dijete je čovjek kao i rođeno. Živi čovjek ima dostojanstvo kao i mrtav čovjek, i to je veliki civilizacijski pomak u vrednovanju ljudskog života. >>>
Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samostalno razvija i postaje individuum za sebe. Suvremena genetika je utvrdila da je tu od prvog časa utvrđen program onoga što će to biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svog postojanja to biće zahtijeva, u svojoj cjelokupnosti, bezuvjetno poštovanje koje dugujemo ljudskom biću – čovjeku. A čovjeka se vrednuje kao osobu i prihvaća ga se takvoga kakav jest, bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine. Kako se društvo odnosi prema djeci, takvo je u sebi…
Djeca su dakle, za čovječanstvo kao i za Crkvu bogatstvo, jer nas neprestano podsjećaju da je vjera nenadomjestiv uvjet za ulazak u kraljevstvo Božje, a to je da se ne smatramo samodovoljnima, nego potrebnima pomoći, ljubavi i oproštenja – svi smo potrebni pomoći, ljubavi i oproštenja. Djeca nas podsjećaju na to da smo i sami sinovi i kćeri, makar već odrasli ili ostarjeli. Podsjećaju nas na to da život nismo dali sami sebi, nego smo ga primili, a nerijetko se dogodi da to zaboravimo, kao da bismo mi bili gospodari svoje opstojnosti, a u biti smo potpuno ovisni. Prvi je veliki dar koji primismo sam život i djeca nas podsjećaju na to da smo, bez obzira na životnu dob, stanje ili društvene uvjete, sinovi i kćeri. To je razlog radosti…
Obitelj odgaja djecu za očuvanje stvorenoga. Stoga je kultura očuvanja stvorenoga kultura dara, kultura zahvale i priznavanja stvarnosti. Samo obitelj može pružiti te temeljne vrijednosti. U obitelji se, naime, stječe iskustvo da smo voljeni, željeni, prihvaćeni…
Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj domovini Bosni i Hercegovini koji s velikom sviješću odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.
Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog, Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!
mons. dr. Marko Semren
SVJETSKI DAN POSVEĆENOGA ŽIVOTA
Svake godine 2. veljače, na dan Prikazanja Gospodinova u Hramu, Crkva se sjeća posvećenih muškaraca i žena koji su se posvetili Gospodinu kroz trostruke zavjete: čistoće, siromaštva i poslušnosti. Ovaj dan ustanovio je sv. Ivan Pavao II. i opisao ga kao dan: ukupnog darivanja cijeloga života svih onih koji su pozvani da budu prisutni u svijetu, kroz spomenute zavjete koji su karakteristične crte Isusova života. Svi bi redovnici i redovnice na današnji dan trebali obnoviti svoje zavjete kroz koje se bezpridržajno predaju Gospodinu u njegovoj Crkvi.