U subotu, 29. 4. 2023:
9:00 h – 5. razred,, 6. razred, 7. razred i
- razred.
– 10:00 h – Ministranti i Zbor
– 10:30 h – 9. razred (Krizmanici)
Subota, 6. 5. 2023.
– 9:00 h – 4. razred (Prvopričesnici),
- razred,, 2. razred, 3. razred
– 9:45 h – Ministranti i Zbor
– 10:30 h – 9. razred (Krizmanici)
SVIBANJSKA POBOŽNOST
U ponedjeljak, 1. 5. 2023. počinje svibanjska pobožnost u našoj župi. Svaku večer u mjesecu svibnju (osim četvrtaka i nedjelje) bit će moljenje krunice. Tradicija Crkve, od srednjega vijeka do danas, spojila je mjesec svibanj s pobožnošću prema Djevici Mariji. To je mjesec cvjetanja ruža i skup Zdravomarija postaje poput vijenca, krune od ruža, otuda i izraz “moliti krunicu, malu krunu, Ružarij. Svibanj je vrijeme otkrivanja molitve Krunice.
ŽENIDBENI NAVJEŠTAJ
– Crkvenu ženidbu žele sklopiti Mario Mustapić (sin Zdravka i Blagice r. Zovko) iz župe Ljuti Dolaca i Martina Krvavac (kći +Martina i Nikoline r. Oršulić) iz naše župe. Vjenčanje je predviđeno u našoj župi, 7. 5. 2023.
– Crkvenu ženidbu žene sklopiti Davor Brajković (sin Rudolfa i Ankice r. Jurković) iz naše župe i Dolores Beno (kći Ilije i Mirjane r. Petrušić) iz župe Domanovići. Vjenčanje je predviđeno u župi Domanovići, 30. 6. 2023.
NAŠI NOVOKRŠTENICI
– Na Uskrs, 9. 4. 2023. krstila se Patricia Pažin (kći Ante i Mie r. Šimunović). Rodila se 26. 1. 2023. u Mostaru i prvo je dijete u obitelji. Kuma joj je Paulina Đerek, a krstitelj don Krešo Puljić, župnik.
– Na Uskrs, 9. 4. 2023. krstio se Lucijan Jurković (sin Sandra i Stanke r. Brajković). Rodio se 16. 1. 2023. u Dubrovniku i treće je dijete u obitelji. Kum mu je Pero Čepo, a krstitelj don Krešo Puljić, župnik.
– Na uskrsni ponedjeljak, 10. 4. 2023. krstio se Nikola Barić (sin Maria i Ane r. Dugandžić). Rodio se 29. 12. 2023. u Dubrovniku i drugo je dijete u obitelji. Kum mu je Niko Blažević, a krstitelj don Krešo Puljić, župnik.
UREĐIVANJE CRKVE
U subotu, 29. 4. 2023. (Uz cestu): Ivica (Zdenko) Pandža, Nikica (Tadija) Malić, Pero (Nedjeljko) Kosjerina, Emil (Stjepan) Brajković.
U subotu, 6. 5. 2023. (Uz cestu): Miroslav (Nikola) Falak, Zdravko (Marko) Dodig, Zvonko (Ivan) Lukanović, Mile (Martin) Šutalo.
NAŠI DAROVATELJI
Za crkvu (KM): Vjekoslav Krvavac 100, Ljilja Cvitanović (+Ilije) 300, Blago Knežević 100.
Za crkvene klupe (KM):
Župni caritas (KM): Ružica Bošković 10, Boža Krešić 10.
Redovina (KM): Pero Vuletić 100, Vjekoslav Krvavac 100, Ljilja Cvitanović 50, Blago Knežević 100.
RASPORED SVETIH MISA
Nedjelja, 23. 4. 2023., III. uskrsna n.
8:00 Željka Škegro za ††: muža BERISLAVA te njegove roditelje IVANA i ANTONIJU
9:30 Misa pro populo – Sjekose
11:00 Supruga Katica Bogan za †NIKOLU (branitelja, 30. oblj.)
Ponedjeljak, 24. 4. 2023.
7:00 Obitelj za ††: TOMISLAVA, BOŽU i BOŠKA Jurković
Utorak, 25. 4., sv. Marko, evanđelist
7:00 Za ††: RAJKA Rajiča i ostale †† iz obitelji
Srijeda, 26. 4. 2023.
7:00 Za †SLAVKA Krešića
Četvrtak, 27. 4., bl. Ozana Kotorska
7:00 Za †MATU Maslaća
17:30 Euharistijsko klanjanje za život
18:00 Vinko Ćorić za ††roditelje VLADU i RUŽU te djeda PERU i baku MARU
18:30 Večer Božje Riječi (VBR)
Petak, 28. 4. 2023.
7:00 Jasna Menalo za ††:roditelje ĐURĐU i MILANA, svekra VIDOJA te †† iz obitelji Menalo, Budija i Konjevod
Subota, 29. 4., sv. Katarina Sijenska
7:00 Za †RUŽU Krvavac (1. oblj.)
Nedjelja, 30. 4. 2023., Nedjelja Dobroga Pastira – 60. Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja
8:00 Za ††: ILIJU, ŽIVKA, NIKU, IVU (ž) i STIPANA Cvitanović
9:30 Doljani
11:00 Misa pro populo
Ponedjeljak, 1. 5., sv. Josip Radnik
18:00 Krunica
18:30 Za ††: CVIJETU i GRGU Maslać
Utorak, 2. 5., sv. Atanazije, biskup i muč.
18:00 krunica
18:30 Za ††: ANKU I DAMJANA Malić
Srijeda, 3. 5., sv. Filip i Jakov, apostoli
18:00 Krunica
18:30 Sestra Branka i obitelj za †LJILJU Palameta
Četvrtak, 4. 5. 2023.
18:00 Euharistijsko klanjanje za svećenička zvanja
18:30 Supruga Veronika i djeca za
†NEDJELJKA Krešića
18:30 Večer Božje Riječi (VBR)
Petak, 5. 5. 2023. – Prvi petak
18:00 Krunica
18:30 Za ††: ANU i MARIJANA Šipić te SLAVKA Crepulju
Subota, 6. 5. 2023.
18:00 Krunica
18:30 Za †JANJU Brajković (1. oblj.)
Nedjelja, 7. 5. 2023., V. uskrsna n.
Obiteljska nedjelja
8:00 Za ††: SLAVKA i RUŽU Krvavac
11:00 Misa za obitelji naše župe
17:00 Vjenčanje: Martina Krvavac i Mario Mustapić
PRIČEST – SASTAVNI DIO MISE
U početcima Crkve bilo je posve razumljivo da se svi sudionici euharistijskog slavlja i pričeste. Međutim, već su se oko 10. st. vjernici sve rjeđe pričešćivali i sa sve većim strahopoštovanjem pristupali euharistiji. Nije se gledalo na Kristovu zapovijed Uzmite i jedite, nego više na dostojnost vjernika. Pričešćivanje je postalo do te mjere rijetko, da je Četvrti lateranski sabor (1215.) morao narediti da se svi vjernici barem jedanput godišnje (tj. o Uskrsu) pričeste. Zato je vrhunac pobožnosti bilo motrenje hostije i klanjanje.
Tridentinski sabor (koji se održavao u razdoblju od 1545. do 1563.) ne govori o potrebi da vjernici pričešću sudjeluju u Misi, nego se naglašava pobožno slušanje svete mise. Nakon Drugoga vatikanskoga sabora (od 1962. do 1965.) Uputa o štovanju euharistijskog misterija do 1967. godine naglašava da pričešću Tijela i Krvi Gospodnje Božji narod biva dionikom dobara vazmene žrtve. Vjernici potpunije sudjeluju u euharistiji ne samo kad svim srcem prinose sami sebe, nego kad tu istu žrtvu primaju u sakramentu. Opća uredba današnjega Misala naglašava da bi bilo dobro da se vjernicima pričest dijeli od iste žrtve: “Veoma je poželjno da vjernici, kao što to treba činiti i sam svećenik, prime Tijelo Gospodnje od hostija posvećenih u toj istoj misi, a da se u predviđenim slučajevima pričesti i iz kaleža, da tako i samim znakovima dođe bolje do izražaja da je pričest dioništvo u žrtvi koja se upravo slavi.”
Budući da je dijeljenje pričesti pod prilikama vina razmjerno komplicirano, od kraja 12. st. prevladava običaj pričešćivanja samo pod prilikama kruha. Tridentinski sabor naučava: Krist je cjelovito prisutan i pod prilikom kruha i pod prilikom vina. Krist je predao Crkvi pravo i dužnost dijeliti sakramente, te prema tome Crkva ima pravo to činiti onako kako smatra da je to na veću korist vjernicima. Dakle, s jedne strane postavlja se kao ideal pričest pod objema prilikama, a s druge strane u praktičnoj primjeni točno određuje kada je to dopušteno (mladencima, jubilarcima, zavjetovanicima…).
Pričest na ruku i pričest na jezik
Sve do 9. st. pričest se dijelila isključivo na dlan. Evo kako Ćiril Jeruzalemski 352. godine opisuje pričest vjernika: “Kad pristupaš, ne dolazi raširenih zapešća niti razdvojenih prstiju. Desnici ljevicu učini prijestoljem jer će upravo primiti Kralja. Udubljenim dlanom primi Kristovo tijelo govoreći Amen…. Reci mi, ako ti netko dade zlatna zrnca, zar nećeš svom pažnjom držati motreći da ništa od toga ne izubiš te ne pretrpiš štete? Zar nećeš s kudikamo više pažnje paziti na to da ne otpadne ni mrvica od onoga što je skupocjenije od zlata i dragocjenog kamenja?” (Ćiril Jeruzalemski, Mistagoške kateheze, br. 5, 21, Split, 2005.). Naravno da je prethodno trebalo oprati ruke, ili imati čiste ruke.
Zbog sve većeg strahopoštovanja prema euharistiji, laicima se počela davati pričest samo u usta. To po prvi puta određuje Sinoda u Rouenu 879., da bi oko godine 1000. taj običaj bio svugdje prihvaćen. Nadalje, zbog poštovanja prema pričesti, laici su počeli primati pričest samo klečeći. Zbog toga se u 16. st. javlja pričesna ograda. Ipak, u nekoliko sljedećih stoljeća nije posve nestao običaj da vjernici pričest primaju i stojeći.
Sveti zbor za bogoštovlje 1969. daje mogućnost biskupskim konferencijama da odluče da se na njihovu području može uvesti pričest na ruku. Naša je biskupska konferencija tražila i dobila takvo dopuštenje… Ako se pričest dijeli samo pod prilikama kruha, svećenik hostiju malo podigne, pokaže je svakomu pojedinom i kaže: “Tijelo Kristovo. Pričesnik odgovori: Amen te primi Sakrament na usta ili, gdje je to dopušteno, na ruku ako to želi. Pričesnik čim primi svetu hostiju, odmah je u cijelosti blaguje.”
Za praksu je važno znati: vjernik ima slobodu pričestiti se na jedan ili drugi način, a između ostaloga naša biskupska konferencija ne zabranjuje pričest klečeći. Stoga valja uvijek poštovati slobodu vjernika da se pričeste na jezik ili na ruku ili pak klečeći. Stoga pričestitelj ne bi smio inzistirati na onom obliku koji se njemu sviđa. Naravno, kod pričesti na ruku ostaje obveza svećenika da pripaze da se oni koji primaju pričest na ruku stvarno s poštovanjem i pričeste, da ne bi bilo zloporaba.
Euharistija je naša najveća svetinja. Zato je primamo s najvećim poštovanjem, A poštovanje ne ovisi nužno o stavu ili gesti. Ono je nužno unutarnji stav. Vjernici su se stoljećima pričešćivali i stojeći i na ruku. Gledajući povijesni razvoj obreda pričesti, moglo bi se reći: oni koji danas zagovaraju pričest na ruku jesu tradicionalisti, a oni koji zagovaraju pričest na jezi modernisti.
Zaključak
Euharistijsko slavlje vrhunac je i izvorište bogoslužja, ali i svekolikog života Crkve. Zato je pričest naša najveća svetinja: po pričesti na najsavršeniji način uzimamo udjela u Kristovu vazmenom otajstvu. Pri tome treba imati na pameti Pavlovu opomenu: “Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje” (1 Kor 11,27) Zato je važno da svi mi – i svećenici i vjernici – s dubokim predanjem, pobožnošću i strahopoštovanjem po pričesti sudjelujemo u euharistijskom slavlju, neprestano zahvaljujući Bogu za taj velebni i nadspoznatljivi dar. dr. Zvonko Pažin